Naslovnica Komentari Čovjek čovjeku ne smije biti vuk

Čovjek čovjeku ne smije biti vuk

Bila je jaka zima…. ima tome godina deset, devet možda. Znate one momente kad je zima.kad nas kroz medije obasipaju ljubavlju..zajedništvom..osjećajima..pa se sukladno tome i osjećamo tako…e…u toj fazi prepoznavanja osjećaja imamo originale kojima je ljubav svaki dan i one kojima je ljubav i pažnja samo onda kad je vrijeme za ljubav i pažnju…da da o tome govorim..tom stupnju koji razdvaja.

I tako mi doma. Žena čita Gloriju, a ja kuham. Toplo je. Nedjelja. Na vrata netko zvoni. Otvaram.  Pred vratima djevojčica, možda 7 godina, prosi! Moli ako imam što dat za jesti. Pomislim odmah, što da je to moje dijete. U trenu mi se svijet izvrnuo .Onako šokiran, grabim iz kuhinje svašta,iz frižidera, stavljam kruh i jednu voćku.  Dajem tom djetetu koje je zahvalno.

Nakon toga po uzoru na taj dan idućih 5 godina svake zime u tjednu između Božića i Nove godine od pola sedam ujutro do 6 navečer na livadi ispred Mamutice koju sam prozvao Livada Dobrote, stojim zajedno sa svojim prijateljima, istomišljenicima i zahvaljujem stotinama ljudi koji nesebično nose ono što mogu, a onda to odnesem u Kosnicu u Dom za beskućnike grada Zagreba. I nisam sam.

Nakon moje prve objave na Fejsu da ću to napravit, dobio sam veliku podršku i nekoliko upita za sudjelovanje od jutra do mraka. Radio Sljeme i gospođa Sonja Šarunić danima su pumpali eter informacijama kad šta kako i gdje. Sadašnjeg kuma svoga djeteta nisam poznavao; upoznao sam ga jutro pred prvu humanitarku. Marko Deša.

Čovjek se u pola 7 nacrtao na livadi. Rastegnuli smo ogromni najlon i čekali .Kliknuli smo na prvu. Povezala nas je socijalna osjetljivost Sportaš.Čovjek discipline I  rada. Moja vizija kuma djeteta je bila da mi ne treba lik koji ima pare, već onaj koji je skrojen za istim stolom kao i ja,  koji će sve napraviti baš kao i ja jer nas tjera  ista sila suosjećajnosti sa ‘poniženima I uvrijeđenima.’

A onda su u 7 ujutro ljudi počeli dolaziti, .skupljali smo odjeću, obuću, suhu hranu, konzervirano, suhomesnato, brašno, tjesteninu, rižu…

Teško se sjetiti čega je sve bilo u vrećicama no veliki najlon se punio sve više i više…jer … Sila je bila sa nama…

Rijeke ljudi s Medvešćaka, Dubrave, Trešnjevke i ostalih kvartova slijevale su se u Travno. Moji prijatelji koji su tada imali djecu, vodili su ih sa sobom da bi imali mali zadatak pomoći nekome kome treba, a zapravo osvjestiti da je neophodno pomagati slabijima od sebe. Klinci su sjajni u tim trenutcima, onako malo se srame al svi kuže poantu.

Drage susjede nam nose kuhano vino,kolače. Atrakcija smo do te mjere da u jednom trenu na livadi ima stotinjak ljudi koji komuniciraju na temu gdje su došli, a meni drago jer nas ima još…i još…i ako prenesemo na djecu da čovjek čovjeku nije vuk…biti će nas još i više.

I tako 5 puta….. a u 5 puta skupismo 10,5 tona robe i 7, skoro 8 tona hrane.

Teško je, ali je i moguće prepoznat jabuku, koja nija pala daleko od stabla dok puše oluja. I o tome ću pisati na Javno.hr jer čovjek ne smije biti čovjeku vuk!

Renato Đošić

Must Read

SRAMOTNO!

"Drugi svjetski rat u našoj domovini i danas budi bolna sjećanja na brojna stradanja. Polažući vijenac u sjećanje na žrtve logora Jasenovac i stojeći...

Tko proizvodi nasilnike: očevi, majke, sustav?

Živimo u  zemlji u kojoj smo još 2012. referendumom "zaštitili obitelj" i u istoj toj zemlji  imamo obitelj Josipa Rođaka.

FT-Jugend

Moj politički uzor jest prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. On je izvanredno razumio međunarodne okolnosti i imao mudrost u vođenju unutarnje politike...

The Secret to Your Company’s Financial Health is Very Important

A coffee break in the United States and elsewhere is a short mid-morning rest period granted to employees in business and industry. An afternoon...

A Look at How Social Media & Mobile Gaming Can Increase Sales

A coffee break in the United States and elsewhere is a short mid-morning rest period granted to employees in business and industry. An afternoon...