Naslovnica Život Gastronomija Gastronomija poput špeka

Gastronomija poput špeka

Vjerojatno ni jedna pojava na društvenoj sceni ne zauzima toliku popularnost kao što to već stotinama godina uspješno čini gastronomija. Jedna od tajni je u  tome što spaja dvije inače nespojive discipline: egzaktnost i kreativnost. Zašto naslov „gastronomija i špek“? Jednostavno: i špek spaja dvije oprečne stvari: okus slanog i okus slatkog! Druga je tajna što je vrlo pogodna za pisanje raznih priča, bajki i legendi. Ljudi vole legende i laži. Ljudi vole kad im se laže, jer ljepše je živjeti u nekom bajkovitom svijetu, nego realnom.

Austrijske se gastronomske bajke zasnivaju na dvije podloge: ili je neko jelo nastalo tako da originalni recept nekom nije uspio (Kaiserschmarrn) ili je glavni kuhar bio bolestan (Sachertorte), dok je car Franjo Josip kao vrhunski gurman (neces ti gurmana kad si car i jos kralj k tome) vrlo često spominjan u pričama. Talijani su otisli korak dalje. Kod njihovih jela imamo i dodatnu dramaturgiju (carbonara) ili vjecno natezanje izmedju bogatog sjevera i temperamentnog juga (pizza).

U Hrvatskoj se čcesto organiziraju neki gastronomski spektakli pod naslovom „što su jeli naši stari“, pa se tu nude razne pečenke, kolačci i svakakvi drugi oblizeki. No, „naši su stari“ pred 150 godina, pa na nize, više bili gladni nego siti, jeli su korijenje i žvakali koru drveca, dok su oni sretniji negdje pronasli gnjili krumpir koji bi s veseljem ispekli.

S popularnoscu gastronomije pojavio se i fenomen zvan „food blog“ (još nema hrvatskog prijevoda za ovu slozenicu). Razni „blogeri“ pišu o gastronomiji, receptima i savjetima. Razni „stručnjaci“ su se prozvali za kompetentnim poznavateljima gastronomije pa lupetaju po  recenzijama koje su sve samo ne objektivne, jer su uglavnom bazirane na prijateljstvu s vlasnikom lokala ili potkupljivanju. Uglavnom, nema portala ni novina gdje nećemo naći neke recepte i recenzije. Tako je i na televiziji. Neki dan vrtim programe i u isto vrijeme se na 9 programa neki gastro doživljaj.

No, ne bi vjerovali koliko dugu povijest ima „bloganje“, doduše ne u današnjem obliku. Možemo sa sigurnošću tvrditi da se jedan od prvih zapisanih (bolje rečeno urezani) kulinarskih „blogova“  nalazi u spilji u malog austrijskog grada Hallstatta, a vezan je i uz otkriće soli. Naime, ondašnji ljudi koji su živjeli u tom području, ustanovili su da neke zivotinje nakon pecenja imaju bolji okus od ostalih. Prateći ih vidjeli su da ližu neko kamenje. To kamenje je zapravo bila sol. Tako je ujedno i otkrivena kamena sol. I sve se to dogadjalo pred oko 7.500 godina.

Dosta je vremena od onda proslo, puno se toga u gastronomiji dogodilo.

Pa hajdmo pisat…

Alan Meniga

Prethodni članakReket
Sljedeći članakSemiotika dronjka

Must Read

Čerupanje

Nakon što je Antonio Tajani, jedan od čelnika i euro-parlamentaraca Berlusconijeve stranke Forza Italia, u veljači – otvarajući spomen-obilježje u Basovizzi kod Trsta – usklinuo...

PURGER – mitsko biće koje ne postoji

Riječ „Purger“ mi dođe kao neko mitsko biće. Poput čudovišta iz Loch Nessa, Bigfoota ili Yettija. Svi o njemu pričaju, pripovijedaju se razne legende...

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko...

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više,...

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike...