Naslovnica Komentari Tamjan Fantazama

Tamjan Fantazama

Nitko tako, kao nekadašnji sportski novinar Milojko Pantić, ne razvaljuje srbijansku partitokratsku kastu, morbidan dernek u režiji četničkog šegrta prezimena prikladno i znakovito izvedenog iz deminutiva: reklo bi se – da ima mjesta benignim pošalicama – na što li spadoše vukovi krvavih godina? U osvrtu na štenetovu indikativnu šutnju o presudi na doživotnu robiju ratnom zločincu krvavih nokata, Pantić je – uvjerite se, snimak je dostupan na youtubeu – iskoračio kamo se prije njega usudio samo poneki među beogradskim liberalnim intelektualcima, ogorčenim protivnicima histerije začete memorandumskom najavom ratova na zgarištu SFRJ: javno je prokazao organsku spregu između zločinačke velikosrpske politike u izvedbi makabrističkog ansambla milošević-karadžić-šešelj-mladić… (iz)vršene krvavim pohodom hrvatskim, kosovskim i bosanskohercegovačkim tlom, s jedne, i terora nad stanovništvom preostale Srbije, s druge strane. Kao što je ratna instrumentalizacija posrbljene JNA i podjarivanje četničkih bandita pokrenuto Gazimestanom i „jogurt revolucijom“ zapalilo ratišta diljem upokojene države, tako su se zločini počinjeni zarad „Srbije do poslednjega srpskog groba“ prelili u društvenu, političku i duhovnu stvarnost zemlje nesposobne obračunati se sa zlom u potki i lažima, amoralnošću i licemjerjem u osnovi nacionalnog bića. Milojko Pantić zasijeca kritičkim skalpelom u to bolesno tkivo bez straha i milosti, ne propuštajući opatrnuti ni po srbijanskoj tzv. opoziciji, šljamu skrpljenom od dvoličnih oportunista i sinjih kukavelja, koji parazitski gmižu marginom spontanih građanskih prosvjeda pod egidom „1 od 5 miliona“. Lišen svake iluzije da promjena može doži na valu pokreta koji pokazuje klasične znakove zamora i gubitka oštrice zbog preduga trajanja, s patetičnom jalovinom kao jedinim urodom, Milojko Pantić odrađuje značajan posao i za promatrače „zapadno od Lipovca“: upozorava da partitokracija, raspolažući uzurpiranom državom – od policije i budžeta do izbornih zakona i korumpiranih medija – može samo prezrivo odmahivati na poruke stotina tisuća šetača beogradskim ulicama, on svjedoči (što nam je itekako poznato) da se totalitarni režimi nastali na ruševinama bivše federacije i samoupravnog socijalizma ne mogu srušiti s ulice ni na njoj.

A sada: o paralelizmima. Nije bez vraga da su srbijanski kleronacionalistički projekt (simbolički okrunjen rehabilitacijom ravnogorskog vojvode i šutnjom o presudi njegovu najdosljednijem sljedbeniku) smislili i proveli uglavnom „prečanski“ kadrovi: srpski ultrašovinisti – od idejnih perjanica i koljača do zadrtih mantijaša – rođeni u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Radikalizam zakonomjerno dozrijeva u enklavama, ekstremisti su djeca „dijaspore“, vrijednosno izvitoperenih manjinskih zajednica s naopako shvaćenom misijom Pijemonta. Ne bi li krivousti mitoman, da ne bješe osokoljen dijasporom utjelovljenom u njegovom ministru obrane, do smrti ostao šugav zagrebački penzić s dekicom na zimogroznim staračkim koljenima, dok na tribini maksimirskog stadiona mašta o popunjavanju „hrvatskog pereca“? Da se oglasi neki ovdašnji Milojko Pantić, bi li mogao zanemariti činjenicu da je „Hrvatska kakvu imamo“ propali udbaško-ustaški projekt od onog trena kad je legitimna obrana od memorandumskog rasijecanja po liniji Karlobag-Virovitica zagađena „domovinskim ratom“ zarad pripojenja dijelova BiH i „etničkog čišćenja“ državljana srpske etničko-kulturne pripadnosti? Premda daleko od kraja: povampireno četništvo sijamski je blizanac ustaštva odnjegovanog kleronacionalističkom mitologijom od bazilike u Palmotićevoj do Bleiburga… a sve pod pokroviteljstvom „demokratski izabrane državne vlasti“.

Utoliko su beogradska zbivanja relevantna i za nas, bez obzira na članstvo u EU i NATO, jer opći međunarodni položaj nijedne države nije drugo nego projekcija agregatnoga stanja na unutarnjepolitičkom planu. Kao ilustraciju, spomenut ću pedagošku pljusku Zagrebu, odvaljenu u režiji koruških crkvenih autoriteta, koju kleptokratske garniture na Markovu trgu i Kaptolu (simptomatično!) ne žele, niti su u stanju valjano razumjeti, čime je hrvatski suverenitet, subjektivitet, identitet… odvagnut istim kantarom kojim središta moći mjere srbijanski u kontekstu Kosova! O ucjenjivosti je riječ, dame i gospodo, odgojnoj mjeri namijenjenoj lošim đacima, prištavim pubertetlijama napušenim tamjanom svojih fantazama.

Stjepo Martinović

Must Read

Novi singl DALEKO mogao bi vam se svidjeti..

Prvo smo je upoznali kao fenomenalan vokal zagrebačke grupe Vindon Havin, potom je njezino pjevačko umijeće prepoznala i grupa Boa...

Interaktivno predstavljanje Stona

U subotu, 18. svibnja 2019. održan je prvi interaktivni turistički obilazak „Neispričani Ston“, a potom je premijerno odigrana multimedijalna...

Rubikon

Ne bi prsti na objema rukama, a vjerojatno ni na nogama, više bili dovoljni da se prebroje ugledni intelektualci – svježe mi je u...

Što će biti s našom djecom?

Mi roditelji 'djece s teškoćama u razvoju', u odrasloj dobi 'osoba s invaliditetom', najviše razmišljamo o tome što će biti s našom djecom kad...

Split i ove godine uvjerljiv ispred Oxforda i Cambridgea

SPLIT, 5. svibnja 2019. – Tradicionalnom utrkom legendi Splita, Oxforda i Cambridgea, održanom u nedjelju točno u dvanaest sati u splitskoj luci završeno je 18....