Naslovnica Odabrano Uz Dan djece sa Downovim sindromom. Razmišljenje jednog oca: Sva su djeca...

Uz Dan djece sa Downovim sindromom. Razmišljenje jednog oca: Sva su djeca dar!

Rođenje djeteta predstavlja neizmjernu sreću i radost. No, ima rođenja djece koja izazivaju tugu, strepnju i strah.

Rođenje moga sina Filipa upravo je u meni izazvalo te osjećaje, kada su mi priopćili da naše dijete vjerojatno ima neki urođeni poremećaj. No, od prvog trenutka tog saznanja moja je misao bila što god da je, ON je moje dijete. Kad sam ga prvi put uzeo u naručje i kad je svoje male i slabe prste stavio na moj kažiprst, preplavila me ljubav za to malo, bespomoćno stvorenje, ali tuga, streepnja i strah ostali su I dalje.

Prihvatio sam ga kao Božji znak. U našim životima nešto se treba mijenjati i Bog mi je poslao sina koji nas tome treba naučiti. No tuga, strepnja i strah i dalje su bili prisutni. I ljubav.

Jednog dana supruga je došla sa pričom o bračnom paru koji očekuju dijete i na ultrazvuku su uočeni određeni znakovi koji ukazuju da će I njihovo dijete biti mongoloid, kako se to onda govorilo. Njihova liječnica poslala ih je k mojoj supruzi za savjet. No nismo mogli reći zadržite dijete ili izvršite abortus. Nismo se usudili dati tako veliki savjet s kojim se toj obitelji mijenja život. Vidjeli su našeg Filipa i osjetili ljubav koju on nama pruža. Strepnja i strah i dalje su bili prisutni u mom srcu. Moje dijete trebalo je operaciju na srcu kako bi moglo i dalje živjeti. A prepreke su bile velike, jer moje dijete nikada neće zarađivati novce. Zašto da onda sistem ulaže u neproduktivnog člana društva koji će uvijek biti društvu na teret? – bila su razmišljanja nekih ljudi. Tada se umiješao Bog i uz pomoć neizmjerno dobrih ljudi moj Filip je i danas živ. Tugu, strepnju i strah i dalje sam nosio u svom srcu.

Ti osjećaji slomili su me jednog dana i postao sam bolesnik koji je dobijao terapije da bi mogao hodati po svijetu bez vike, svađe, gorčine. Te terapije činile su samo to. Ja više nisam bio osoba. Hodao sam po svijetu ubijenih emocija. Jednog dana shvatio sam da tako više ne ide. Bacio sam sve te tablete. Na početku je bilo teško, jer teško je kontrolirati bijes koji je nastao iz tuge, strepnje i straha.

Počeo sam živjeti iz dana u dan. Zahvaljujući Bogu na svakom jutru koje sam osvanuo i zahvaljujući Bogu na svakoj noći koju sam zanoćio. No pravo izlječenje uslijedilo je kad sam shvatio da je moje dijete Božiji blagoslov. Tugu, strepnju i strah zamijenila je sreća. Sreća što je mene Bog odabrao i posalo mi tako veliki blagoslov. Nakon toga moji problemi sa bijesom i depresijom postajali su sve manji da bi danas bili gotovo nezamijetni. 

No danas znam i to što bih odgovorio nekom paru koji bi došao k nama za savjet zadržati dijete ili ga ubiti još u majčinoj utrobi. 

Ako su naša djeca Božiji blagoslov abortirati dijete bilo bi kao da je Marija abortirala Isusa.

Svaki život je dar, a naša djeca su posebni dar, i radost, a radost je plod ljubavi. Kad bi svi ljubili kao što ljube naša djeca bili bi oaza nade, mira, radosti i ljubavi. Zato, ako znate da ćete dobiti takvo dijete, radujmo se zajedno, jer smo od Boga ljubljeni, a ljubimo da ljude činimo više ljudima, ljubeći ih i služeći im. Tako ćemo se osjećati kao izabranici Božji.

Must Read

Čerupanje

Nakon što je Antonio Tajani, jedan od čelnika i euro-parlamentaraca Berlusconijeve stranke Forza Italia, u veljači – otvarajući spomen-obilježje u Basovizzi kod Trsta – usklinuo...

PURGER – mitsko biće koje ne postoji

Riječ „Purger“ mi dođe kao neko mitsko biće. Poput čudovišta iz Loch Nessa, Bigfoota ili Yettija. Svi o njemu pričaju, pripovijedaju se razne legende...

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko...

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više,...

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike...