FT-Jugend

Moj politički uzor jest prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. On je izvanredno razumio međunarodne okolnosti i imao mudrost u vođenju unutarnje politike u teškim okolnostima vojne agresije… izjavio je netko-nitko, bijeli zec iz šešira u kojem je prokurator partitokratske naplavine promiješao imena njenih kandidata za bliske izbore za Europski parlament; reče jedan od šanksonjera iz trešnjevačke birtije da je takav „generički pledoaje“ mogao, i to pismenije (recimo: umjesto „imati mudrost u vođenju“ – napisati „mudro vodio“), napisati bilo koji od fejsbukovskih plagijatora Meše Selimovića… i nije pogriješio. Ali, nije ovdje meritum u bezbojnosti tvrdnje, koja se preko činjenica spotiče kao pijanac na kvrgavu drumu, nego u činjenici da je kadrovska kuhinja udbaško-ustaške sljedbe, nakon još-godinu-pa tri desetljeća raspolaganja platnom i škaram a iznjedrila nešto-ništa, lišeno ikakve vizije, nedajbože originalnosti i usklađenosti s izazovima jedne posrnule paradržavice u garotti teške esencijalne krize. Očito je dotičnom nekome-nikome sponzor u posljednji tren doturio papirić s porukom: Mali, ne seri izvan rupe; u zemlji bez budućnosti prošlost se nosi kao jedina mantra… propovijedaju se dogme, a ne objelodanjuju istine – inače, nikad od tebe uzdanice!

Ni najmanje neočekivano, kao ni blebetanje dubrovačke iznebuha-milijunašice o monopolu na hrvatstvo, kao jedini metar podobnosti – dakako, u rukama njezinim i opskurnih likova u pratnji, slike kojih bi u nekoj urednoj demokratskoj državi odavno bile osvanule na policijskim potjernicama. U čemu je problem? U prvom redu u činjenici da vladajuća sljedba nikada nije sročila ništa nalik strateškim smjernicama o socijalno-ekonomskom, kulturnom i političkom razvoju, koje bi korespondirale s vrijednostima progresivne struje u europskim previranjima 21. stoljeća: okamenjena za grudobranom državotvorstva 19. vijeka, impregnirana otrovima kleronacionalizma i zagađena zemljačko-rodijačkim sojem fašističkog korporativizma iz tridesetih godina 20. – partitokracija porođena dogovorom lažnih socijalista na izdisaju i amalgama obavještajno-emigrantskih vigilanata u jurišu o „mirnom prijenosu vlasti“ nije ni promišljala bilo kakvu budućnost. Opsjednuta mitomanskim odnosom prema blistavoj prošlosti – osobito bližoj, godinama obredno komemoriranoj na Bleiburgu – klero-nacionalistička mezalijansa prirodno je i sustavno zazirala od svakog propitkivanja modela „kraja povijesti“ u znaku restauracije predatorskog kapitalizma, feudalizacije simbolizirane tzv. Vatikanskim ugovorima, razgradnje Republike zarad divinizacije Države, uništenja tekovina moderniteta brutalnim nametanjem kriterija križa i ognjišta. Plod posvemašnje regresije, zakonomjerno prožete militarizacijom,  totalitarizmom i korupcijom, jest slijepo crijevo Europske unije – najjadnija članica asocijacije koja je iznevjerila vrijednosna polazišta i svrhu iz vizije njenih pokretača. A sada neupitno najmoćnija stranka te-i-takve Hrvatske šalje u Bruxelles (i to na ohrabrujuće tustu sinekuru) junošu smušenijeg i od onog Unuka koji se onomad proslavio nacrtom „nove paradigme“, po kojoj bi se petrificirani tuđmanizam dogradio sistemskim rješenjima kojima bi se, u zemlji, zauvijek osigurao od razgradnje, a prema međunarodnom okolišu kandidirao za uvaženog člana kontinentalne crne internacionale! Sapienti sat… iliti: pita li se još netko zašto je – nakon pola milijuna etnički očišćenih Srba – ova zemlja izgubila, i nadalje gubi, stotine tisuća etički rastjeranih Hrvata.

Must Read

Čerupanje

Nakon što je Antonio Tajani, jedan od čelnika i euro-parlamentaraca Berlusconijeve stranke Forza Italia, u veljači – otvarajući spomen-obilježje u Basovizzi kod Trsta – usklinuo...

PURGER – mitsko biće koje ne postoji

Riječ „Purger“ mi dođe kao neko mitsko biće. Poput čudovišta iz Loch Nessa, Bigfoota ili Yettija. Svi o njemu pričaju, pripovijedaju se razne legende...

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko...

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više,...

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike...