Naslovnica Odabrano Pupoljak svibanjski

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike – u prozi što sam je ispisao posljednjih godina; jedna od njih, možda ne najdojmljivija, ali izvanredno prikladna da posluži kao poticaj za ovaj (mikro)esej, našla je mjesto u mome prvom (posve) ljubavnom romanu, izlazak koga se očekuje početkom ljeta. Zaplet je uzorno klasičan: mladić iz siromašne i ne osobito ugledne otočke obitelji zaljubio se u kćer dobrostojećih susjeda… po nesreći i ona u njega – ali su njeni roditelji imali drugo na umu: udaše je za nimalo pristala, ali bogata momka iz nedaleka gradića na obali. Iznevjereni jadničak pobjegao je od kuće, iz sela, s otoka… godinama skitao po Sredozemlju baveći se „svim i svačim“, s ove strane zakona i (najčešće) onkraj, obogatio se… dok je sretni ženik ubrzo umro bez potomstva, ostavivši mladu udovicu na milost i nemilost obitelji, kojoj ništa nije značila snahina marljivost, urednost… kad se ne htjede preudati i pridonijeti „demografskoj prokreativnosti“ kuće u koju je dospjela. Cijelu vječnost kasnije, odbačeni se vraća u rodni kraj raskošnom jahtom na jedra, obilježen ožiljcima pustolovina iz kojih je isplivao… utopivši usput mnoge koji nisu bili njegove imaginacije, energije, sreće. Dakako, javio se nekadašnjoj dragoj – da bi na sastanak, koji je trebao biti prolog u potragu za ostacima zlatnih snova, došla umorna starica usahla poput sparušene smokve.

Kad je hrvatska partitokratska kasta navukla građane na lažni referendum o pristupanju naše zemlje Europskoj uniji – nezaboravna će ostati cinična prijetnja amoralne spodobe, koja je bješe na čelu diletantske družbe na Zrinjevcu da, „ne uđemo li u EU, neće biti mirovina“ – pa proglasila izjašnjavanje uspjelim, premda mu je pristupilo svega 27 posto birača, Unija se činila krasoticom iz bogate kuće koja se nasmiješila (zapadno)balkanskom bijedniku uzmi-ili-ostavi ucjenom, osnaženom bezobraznom porukom tadašnjeg predsjednika Republike da će se „referendum ponavljati dok ne uspije“! Ali, nije dugo trebalo da se uvidi: učlanjenje u EU nije Hrvatskoj donijelo ništa od gromoglasno obećavanog. Ni ekonomsko-socijalni razvoj, ni transparentnu demokraciju, ni obuzdavanje korupcije, ni re-industrijalizaciju na modernim tehnološkim osnovama, ni pravedno i djelotvorno sudstvo, ni više ljudskih prava i građanskih sloboda, a manje klerofašizma… NIŠTA! Pa jedini profiteri (p)ostadoše „naši ljudi u Bruxellesu“, uhljebljeni na tustim sinekurama bez ikakve kontrole, plana, obaveza… mi ni duga časti spram glasača, koji su ih lansirali u dembeliju bez premca i zasluge. Hrvati – sâm Bog zna da ne postoje kao nacija ujedinjena oko temeljnih vrijednosnih opredjeljenja, strateških ciljeva i razvojne vizije! – stoga na još jedne „europske izbore“ srljaju omamljeni otrcanim teološkim opsjenama, ili ignoriraju cijeli taj jalovi cirkus, što će na ishod nedjeljnih okršaja na biralištima utjecati koliko i Vakuline prognoze na globalno zatopljenje. Ona Europa (zdaj!), kojoj smo stremili cijela dva desetljeća prije raspada SFRJ, odavno je zgužvana babetina nakazna od jalovosti, svjetlosnim godinama udaljena od načela na kojima je utemeljena sredinom 20. stoljeća, pa čak i dozrijevala (otprilike) do Lisabona i Maastrichta. Paradoksalno, ali nekako je zamišljam kao upravo posrnulu britansku premijerku… nagnutu nad ambisom između iznevjerenih ambicija i nebuloznih insularističkih koncepata, gadno poružnjelu, u suzama izazvanim sviješću o propasti. Europa nigdar!   

Must Read

Čerupanje

Nakon što je Antonio Tajani, jedan od čelnika i euro-parlamentaraca Berlusconijeve stranke Forza Italia, u veljači – otvarajući spomen-obilježje u Basovizzi kod Trsta – usklinuo...

PURGER – mitsko biće koje ne postoji

Riječ „Purger“ mi dođe kao neko mitsko biće. Poput čudovišta iz Loch Nessa, Bigfoota ili Yettija. Svi o njemu pričaju, pripovijedaju se razne legende...

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko...

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više,...

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike...