Naslovnica Odabrano Izgubljen slučaj

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više, nego da se izložim dehumanizirajućoj studeni hala s tisućama artikala… i jedva nešto manje neljudskom stampedu mnoštva, koje se džunglama i pustopoljinama konzumerizma kreće poput zombija puštenih u šetnju hologramom smišljenim u mašti podmukla mizantropa. Ne doslovce iz istog razloga, ali potaknut jednakim osjećajem da bih se našao u posve nepodnošljivu mi ambijentu obilježenu iluzijom odabira – kojim ljudi, s kojima ne dijelim baš ništa od svega do čega mi je stalo, plaze kao ubojice slobodna vremena s predumišljajem – nisam u nedjelju potegao do birališta: svoje sam građansko pravo kuvertirao za neku izgledniju prigodu… bude li je ikada.

Nažalost, sudeći po odvijanju, ishodu i odjecima „blagdana demokracije“ 26. svibnja – ne bih rekao da će je biti, barem za moga života. „Mlada hrvatska demokracija“, rođena „mirnim prijenosom vlasti“ – odavno nitko nema iluzija: kramarskom pogodbom udbaško-ustaške falange i posljednje garniture vrtnih patuljaka u prisavskoj kockici o trampi Hrvatske za imovinu SKH – još se jednom potvrdila kao bijedno hinjen karneval, provincijski ritual pod egidom jebo-lud-zbunjenog, a bez stvarnog sadržaja, bez uredne procedure, bez transparentnosti čak i u tako banalnom aspektu kao što je usklađenost broja punoljetnih građana (birača na popisima), s brojem dostavljenih listića. Ništa se nije promijenilo u paketu izbornih zakona, pa čak ni nakaradan kroj izbornih jedinica, od vremena kada je krivousti mitoman grmio o „nedozvoljenoj oporbenoj situaciji“ – pravo glasa na izborima za predstavnike ove zemlje u Europskom parlamentu uživaju i državljani BiH, lažna dijaspora, kao i ona prava, koja (nu, vraga!) živi u državama koje nisu članice EU. Opstaju, jer takvo stanje odgovara partitokraciji na vlasti, cijeli niz apsurdnih odredaba – od bezobraznog krčmljenja proračuna za troškove predizborne propagande do nesmetana (i nekažnjiva!) petljanja u nju „entiteta“ koji ne bi smjeli imati nikakve veze s izborima u ustavno sekularnoj državi, osobito „crkve“!

Ali, s obzirom da se sve vidi i sve zna, ograničit ću se ovdje na demistifikaciju nekih „fenomena“ o kojima nadugo & naširoko razglabaju zvani i neznani. Prvo, je li „premijerova“ sljedba zaista najveći gubitnik? Nije, a pogotovo željeni rezultat nije ostvarila zbog „izostale potpore crkve“. S obzirom na kilometarsku repinu afera koja se vuče za protagonistima skarednih ukazanja na Markovu trgu – prošla je sjajno. Je li parazitsko-klijentelistička družba s Iblerova trga nadmašila samu sebe? Nije, jer uvjerljivu većinu onih 20-i-nešto posto izašlih čine beznadni zatočenici svojih fantazama, birači koji će glasati za crvene ili crne i onda kad im patronažna sestra pridrži ruku da zaokruže redni broj na listi tlapnje i obmana. U rezultatu obezglavljene strančice nije bilo ni utjecaja racionalnog promišljanja o ponašanju njenih dosadašnjih danguba na isturenoj poziciji u Strassbourgu tj. Bruxellesu – pripadnici „stabilnoga biračkog tijela“ ne opterećuju se pitanjem što, ili koga se bira: njima je svaki odlazak na izborno mjesto polazak u posljednji boj.

Je li zastrašujuć uspjeh postigla šačica otvoreno ustaških kružočića iz kuta? Nije! Štoviše, rezultat tog šakalskog čopora upravo je bijedan u usporedbi s intenzitetom i dubinom penetracije desnila u sve pore i sfere javnog života, od metastazirajuće navale „vjeroučitelja“ na ravnateljska mjesta u javnim školama do činjenice da je izbrisana razlika između HRT-a i Radija Marija, odnosno Laudato TV. Imaju li tzv. ljevičari razloga za zadovoljstvo? Ni najmanje… a itekako se trebaju zamisliti nad svojom „pametnom“ narcisoidnošću, notornom antipatičnošću većine svojih prominencija i zabludom da je dovoljno pojaviti se na ruševinama „partije“ pa da se kanibalizira segment njenoga biračkog tijela. Na kraju, treba li nadobudna „startasica“ biti začuđena svojim debaklom? A što je očekivala, zaboga?! I temeljem čega – kakve programske jezgrovitosti, kakve komunikacijske uvjerljivosti? A „sudac“… gladac-jadac, kirvajski helijev balon koji će se vrlo uskoro raspuknuti od vlastite nesuvislosti i prepotencije? Hohštapler, koji se – na neizmjernu radost blaženih duhom – poigrao izbavitelja… pa bi svakako trebao pogledati sjajan Papićev film! Da, zbivaju se štakorska vremena, kao i zmijske godine – ali kao ekscesi, a ne miljokazi civilizacije.

Prethodni članakPupoljak svibanjski
Sljedeći članakMisteriozni hrvatski grb

Must Read

Čerupanje

Nakon što je Antonio Tajani, jedan od čelnika i euro-parlamentaraca Berlusconijeve stranke Forza Italia, u veljači – otvarajući spomen-obilježje u Basovizzi kod Trsta – usklinuo...

PURGER – mitsko biće koje ne postoji

Riječ „Purger“ mi dođe kao neko mitsko biće. Poput čudovišta iz Loch Nessa, Bigfoota ili Yettija. Svi o njemu pričaju, pripovijedaju se razne legende...

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko...

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više,...

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike...