Naslovnica Odabrano Misteriozni hrvatski grb

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko zanimljivo da same učene glave, profesori, doktori znanosti i kojekakvi pametnjakovići nisu lupetali gluposti, kako se kaže „samo takve“…

Odgovor na pitanje: „koje je boje prvo polje na hrvatskom grbu“, mnoge će iznenaditi. Zapravo ne mnoge, nego sve. Kao prvo moram objasniti jedno od pravila heraldike, a to je da sporno polje uopće nije prvo u prvom redu nego zadnje. Naime, kako su se grbovi nosili na štitovima, prvo polje je bilo ono koje vidi štitonoša. No, da sad ne zakompliciram do kraja, zvat ćemo ga „prvim poljem“.

Dakle… odgovor svih odgovora je da je prvo polje na hrvatskom povjesnom grbu: promjenjivo! Ovisi ko je vladao…

U heraldici postoje strogo određena pravila, kako oko simbola tako i oko boja. Bijela boja je oznaka čistoće i Boga, a kako je kralj direktni poslanik Boga, posredno preko crkve tako je za vrijeme vladavine kralja prvo polje bilo bijele boje. Ako je vladao ban (recimo Jelačić), prvo je polje bilo crveno. Jer ban nije odabran od Boga nego od naroda.

I tako, 1495. dolazimo do prve „šahovnice“. Kako je Požunskim ugovorom Habsburzima zajamčeno nasljedstvo ugarsko-hrvatskog prijestolja (ukoliko Jagelovići neće imati muškog nasljednika) tadašnji car Maximillian I. skuži da će postati kralj i osmisli toliko nam dragu šahovnicu. Kako će postati kraljem, eto bijelog polja! Grb se još i danas nalazi na jednoj kući u Innsbrucku.

Kako prolazi vrijeme, mijenjaju se i kraljevi a hrvatski grb ostaje s prvim bijelim poljem. Uglavnom udružen s životinjskim carstvom, tj. slavonskom kunom i dalmatinskim leopardima.

Dolaskom bana Jelačića prvo polje prelazi u crveno i ostaje svo vrijeme banovanja.

I eto nas opet pod Austro-Ugarskom pa se grb opet mijenja prvim poljem u bijelo. Ujedno, otuda je objašnjenje zbog čega je na krovu crkve Sv. Marka prvo polje bijelo! Da je krov obnavljan za vrijeme Jelačića, bilo bi crveno.

U Prvi svjetski rat ulazimo hrabro s prvim bijelim poljem, da bi po završetku rata i proglašenje Države SHS prvo polje opet postalo crveno. Obzirom da se kralj Aleksandar nije puno razumio u heraldiku za vrijeme Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca kao i Kraljevine Jugoslavije prvo polje ostaje crveno. Ostaje crveno i u banovini Hrvatskoj nakon potpisivanja Sporazuma Cvetković-Maček.

Dolaskom tzv. NDH i Ante Pavelića dolazi pravi čušpajz! Naravno da se prvo polje mjenja u bijelo! Ali…ali… nema kralja! E malo ste se zajebali! Postoji kralj, međutim on ni sam tog nije svjestan. Naime, kako bi se što dublje uvukao u onu debelu Mussolinijevu guzicu i onu mršavu vegetarijansku Hitlerovu, Ante Pavelić traži od Italije da za hrvatskog kralja postavi Aimonea od Savoje, pranećaka aktualnog talijanskog cara. Aimone je sav zbunjen, ne da mu se, al hoće mu se ( ko kad popiješ apaurin i viagru skupa: jebe ti se a ne da ti se), no Pavelić već dogovori da će novo kraljevsko ime bit TOMISLAV II! Krunidba i after party, naravno u Tomislavgradu. No budući hrvatski kralj odbije dolazak u Hrvatsku kao znak protesta jer se nije slagao s Rimskim ugovorom, smatrajući da hrvatski dio Dalmacije nikako nije povjesno vezan s Italijom (bravo!).

No Pavelić, arogantan kakav već bijaše, odluči obaviti krunidbu u Rimu, no i tom je prilikom napravio „račun bez krčmara“. U ovom slucaju „krčmar“ bijaše papa Pio XII, od kojeg Pavelić nit ne zatraži dozvolu, jer kralj mora bit blagoslovljen od pape. A da ga je baš i pitao, dobio bi papinsku cipelu jer, kao sto znamo, Vatikan nikad nije priznao NDH. No, 1942. Pavelić nepravomoćno proglasi Aimonea, tj. Tomislava II Kraljem Hrvatske. I ne samo to, nego i Princem Bosne i Hercegovine, Vojvodom Dalmacije, Tuzle i Knina. Uz Vojvodu od Aoste. No, kralj nikad nit ne kroči u Hrvatsku, abdicira krajem rata i utekne od tog cijelog cirkusa u Argentinu.

Dolaskom FNRJ a kasnije i SFRJ imamo pitoreskni grb (s prvim crvenim poljem) koji lijepo pluta Jadranskim morem uz zalazak sunca. Di ćeš bolje idile.

Imamo mir s grbovljem punih 25 godina, a po proglašenju Republike Hrvatske počinje cirkus ko i 1941. Prvi je grb samostalne i suverene Hrvatske opet imao bijelo polje. No to nećemo pripisat nekom kralju već slabom znanju povijesti samom povjesničaru Franji Tuđmanu. No, ubrzo mu netko prišapne da baš nije zgodno prvo bijelo bolje, pa slijedeći grb opet ima prvo polje crveno.

Prava zbrka počinje Domovinskim ratom jer tu svatko živ radi grb kakav mu padne na pamet. Osim raznih boja i oblika štita (eto, recimo tzv. Herceg-Bosna je uzela poljsku formu štita za grb), imamo tu i svakakvih zivotinja, lavove, leoparde, tigrove, koze, janjce, prasce, pauke, komarce… svega živog. Nigdje veze s heraldikom.

Za sad je situacija mirna, prvo polje je stabilno crveno. Do slijedećeg kralja! Zapravo, možda to i nije tako loša ideja s obzirom da su od 10 najbogatijih zemalja Europe njih 7 po uređenju monarhije!

Predlažem da dobije ime Zvonimir! Zapravo, imamo dva „na lageru“. Zvonimir je ime unuka Otta Habsburškog a i unuka onog nesretnog Tomislava II. Nek odigraju jednu šija-šete, pa ko pobijedi… nosi krunu…

Il da bude…Zvonko. Nije ni to loša ideja…

Must Read

Čerupanje

Nakon što je Antonio Tajani, jedan od čelnika i euro-parlamentaraca Berlusconijeve stranke Forza Italia, u veljači – otvarajući spomen-obilježje u Basovizzi kod Trsta – usklinuo...

PURGER – mitsko biće koje ne postoji

Riječ „Purger“ mi dođe kao neko mitsko biće. Poput čudovišta iz Loch Nessa, Bigfoota ili Yettija. Svi o njemu pričaju, pripovijedaju se razne legende...

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko...

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više,...

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike...