Turbofolk Rocks!

Nisam ovih dana učinio ni koraka gradskim središtem, do „Žnidaršića“ sam se prošle srijede dovezao (i odvezao) taksijem – eda bih izbjegao skandaliziranje nad uskršnjim kičem u „metropoli“, svim tim nakaznim zečinama, jajčinama, „ukrasima“ iz mašte dalekoistočnih proizvođača pseudosakralnog bofla. Ali, ako i jesam uspio izbjeći uličnom nadrikršćanskom smeću, nisam teroru tona-i-tona likovnog neukusa i Viktorijinim vodopadima patetičnih poruka kojima su „vjernici“ zasuli svaki kutak interneta… ni vrag ne zna u što vjerujući! Da šire mir u svijetu, pučku pobožnost, suvremenu inačicu drevne filozofske opsesije o pobjedi nad smrću…?

Iskreno, ni najmanje me ne zanima odgovor na ta pitanja: od onoga trena kad je režimski licencirana kleronacionalistička histerija stjerala stvarnu duhovnost u tešku defanzivu, autentičnu pobožnost u ilegalu, a kulturno-baštinske aspekte Uskrsa na margine folklornih studija, na hrvatskim trgovima, a osobito pred bogomoljama pretvorenim u sjemeništa moralnog relativizma, caruje najcrnja opsjena… vulgarna odmjena vjerskog klerotalibanskim – koje mi se neizrecivo gadi. Naravno, ne samo po sebi; od 1990. se bezuspješno privikavam na provalu ognjištarskog primitivizma, koji je pregazio nasljeđe ponajboljih godina hrvatske kulturne povijesti, nego stoga što je riječ o ciničnom trijumfalizmu: opskurni mantijaši, od srebroljubaca na Kaptolu do provincijskih mračnjaka koji ljube krvave ruke ubojica ahmićkih žena i djece, upravo namjernim izobličenjem blagdana i čudovišnom vulgarizacijom ritualnog „folklora“ svjedoče euforičnu ushićenost nad svojom dominacijom… uznesenjem kvazisakralnog šunda u svetost obrednog hrvatstva.

Novi su agresivni manifestacijski oblici, kao i made-in porijeklo crkvenog trasha, dok je sama praksa višestoljetna: vjernicima se, umjesto poduke u istinskoj duhovnosti (pa, tko shvatio – shvatio), vehementno servira estetsko i koncepcijsko zagađenje, malograđanska profanizacija obiteljskih obreda, nadricrkveni turbofolk! Nije li tužno vidjeti zagrebačke trgove – a bogme i one u regionalnim središtima – unakažene „umjetničkim instalacijama“ bez svrhe i smisla, jedina funkcija kojih jest upisati znak kleronacionalističke reconquiste u prostor javne komunikacije… zapišati ga iz istih pobuda i po jednakim estetskim kriterijima po kojim „lijepom našom“ niču križine, zvonici i crkvetine nakazniji jedni od drugih, množe se „veličanstvena“ hodočašća, siju često i na nevjerojatnim mjestima (po brdima i rivama, uz odmorišta na autocestama…) Gospini kipci nad kojima putnik-namjernim doživljava ekstazu otprilike kad pred spomenicima krivoustome?

Civilizacijski poguban, umjetnički beznačajan (rugoban!) i ideološki razoran „novokomponovan narodni običaj“, jednom skrojen po ukusu nadobudnih klerika u bavarskim i tirolskim selendrama, prelio se na panonsko-jadranska duhovna korovišta – da o(p)stane, buja i metastazira u klimi neobično pogodnoj za sve vrste socijalno-kulturne regresije!

Stjepo Martinović

Prethodni članakTigar u gomili
Sljedeći članakNekako s proljeća

Must Read

ČUDESNA PRIČA O ‘SAPUNIMA S TOČKICAMA’: Slabovidne i slijepe osobe oduševile svojim proizvodom

Zagrebačka Heinzelova ulica koja je unutar sebe skrivala staro, zapušteno skladište mesne industrije, već je neko vrijeme mjesto stvaranja čarobnih sapuna, u...

DINAMO ‘RASTAVIO’ ATLANTU: Pobjeda o kojoj će se dugo pričati

Dinamo je na startu Lige prvaka pobijedio Atalantu 4:0 na krcatom Maksimiru. Modri su na najljepši mogući način prekinuli...

Oh, ne! Stiže jesenja alergija: Srećom, stižu i savjeti stručnjaka

Ako ste mislili da se alergije javljaju samo u proljeće, gadno ste se prevarili. Alergije su česte i u jesen, a...

‘Vratite nam oduzeto pravo’: Država se ‘oporavila’, invalidi podsjećaju na obećanje…

Udruga roditelja djece s teškoćama obratila se nadležnim institucijama sa zahtjevom za povratak prava određenoj skupini 100% invalidnih osoba koje su svojedobno...

OVO NAM SE SVIDJELO! ZET obučava vozače u ophođenju prema invalidima

Jača svijest hrvatskih građana, ali i institucija koje su vrlo često "gluhe" na potrebe invalida i njihove svakodnevne životne prepreke.