Naslovnica Odabrano Ne slučajna, nego bolesna

Ne slučajna, nego bolesna

Senzacionalističko, lišeno svakoga traga profesionalne etike i nehumano medijsko razvaljivanje dvoje ozbiljno bolesnih ljudi u obrovačkoj ambulanti opće prakse simbolički je pomaklo fokus sa svojedobne definicije jalovog, bahatog i dripački bezobraznog „premijera“ o Hrvatskoj, kao slučajnoj državi, na istinu koja se više ne može prikriti nikakvom PR-opsjenom: ova zemlja teško je bolesna! Na semiotičkoj razini, sve od ustoličenja „državnog poglavara“ nad praznom kolijevkom – uz vehementan „ispravak“ ustavno definirane prisege (što je ondašnji predsjednik nadležnog suda popratio pogledom u pločnik Trga Republike i kontrakcijom jajašca na dimenzije makova zrna) – na funkcionalnom planu od odricanja Zagrepčanima da svojim glasovima odluče o osobi gradonačelnika (famozne zabrane „oporbene situacije“), u supstancijalnom smislu od prvog čina u kontekstu svjesno, namjerno i ciljano izazvanoga rata radi „etničkog čišćenja“, milenijske pljačke i okamenjivanja partitokratskog čudovišta zvanog „hrvatska državna vlast“… za vječita vremena u rukama udbaško-ustaškog zdruga, koji si formalni legitimitet obnavlja licemjernim obredima paradne demokracije, oslonjen na legije braniteljsko-podobničko-rodijačkih parazita i klijentelista.

Irelevantna je, u spletu golog kriminala, arogantne manipulacije i prostačkog beščašća, (ne)odgovornost  razorno inkompetentnog ministra, slijepih & gluhih inspekcija… jer „Hrvatska kakvu imamo“ nije u Obrovcu pala prvi put na ispitu kategorijalne opravdanosti, a niti je besmisao te-i-takve paradržavice – za koju i jedan fiškal šarenog perja smatra da je treba „potaracati i krenuti iznova“ – dvojben za ikoga izvan struktura koje se sjajno snalaze u kaosu pod njenim kič-znakovljem; priklonili se prosudbi Igora Mandića o tuđmanovskoj Hrvatskoj kao propalom eksperimentu, ili ocjeni Borisa Budena o njoj kao mrtvorođenčetu kleronacionalističke kontrarevolucije, ona šačica trezvenih, poštenih i dobronamjernih ljudi koja još nije izgubila svaku vjeru u izglede za rekonstrukciju i opstanak Republike već dugo ima razloga za teške brige. Naime, tri procesa što se odvijaju neumoljivošću ponornice u kršu, čine obnovu ove zemlje sve neizvjesnijom: prvo, iseljavanjem prorijeđenoj „naciji“ dramatično manjka intelektualne elite sposobne osmisliti koncept, scenarij i strategiju obrata – zar i kampanja pred izbore za Europski parlament (nadasve bizarna! uz učešće prokladmiranih protivnika EU) ne pokazuje jad i bijedu hrvatske stranačke scene? drugo, amalgam partitokracije i klijentelističke joj falange ne razbija se na biralištima ni „mirnim prijenosom vlasti“; a koja politička snaga hoće i može preuzeti odgovornost za građansku pobunu u situaciji kada režim neupitno drži na uzdi vojsku, policiju i obavještajne službe? treće, kao što je tragedija hrvatske brodogradnje posvjedočila, niti jedna relevantna institucija u Hrvatskoj nema viziju re-industrijalizacije, radikalnog otklona od rentijersko-trgovačke „ekonomije“ bez proizvodnog rada; bit će gadno, ali otrežnjujuće, ostvare li se crne prognoze za blisku turističku sezonu – koga li će se spasonosnog užeta jalovina na Markovu trgu latiti: novih fiskalnih nameta, zaduživanja ili rasprodaje malobrojnih ostataka obiteljskog srebra? Davno reče George Orwell da biračko tijelo koje daje placet bitangama, ništarijama i propalicama nema prava nazivati se žrtvom bagre na vlasti – jer je, premda njezin talac, u isti mah i ortak! Sve dok ne protrlja ona dva makova zrna u gaćama i posegne za punokrvnim, a ne perfidno eutanaziranim demokratskim pravom!

Stjepo Martinović 

Must Read

Čerupanje

Nakon što je Antonio Tajani, jedan od čelnika i euro-parlamentaraca Berlusconijeve stranke Forza Italia, u veljači – otvarajući spomen-obilježje u Basovizzi kod Trsta – usklinuo...

PURGER – mitsko biće koje ne postoji

Riječ „Purger“ mi dođe kao neko mitsko biće. Poput čudovišta iz Loch Nessa, Bigfoota ili Yettija. Svi o njemu pričaju, pripovijedaju se razne legende...

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko...

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više,...

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike...