Naslovnica Komentari Što će biti s našom djecom?

Što će biti s našom djecom?

Mi roditelji ‘djece s teškoćama u razvoju’, u odrasloj dobi ‘osoba s invaliditetom’, najviše razmišljamo o tome što će biti s našom djecom kad nas više ne bude.

Dok smo živi, i koliko toliko radno sposobni, našoj djeci dajemo sve što možemo, da bi živjela sretna, socijalizirana i postigla vrh svojih sposobnosti.

Taj život nije lak. Često se moramo boriti s institucijama, koje umjesto da nam pomažu stvaraju prepreke. Nema dovoljno zaposlenih stručnjaka. Odgojno obrazovni sustav nije podešen za našu djecu s posebnim potrebama.

No sve to nekako prolazimo s manjim ili većim teškoćama.

Naša djeca neumitno rastu, a mi starimo. No, možemo nastradati na cesti ili oboljeti od zloćudne bolesti.

Tada se rađa pitanje: kamo će naša djeca?

Današnja Hrvatska nije odgovorila na to pitanje.

Službe u Ministarstvu paradoksalno, institucionalno sprječavaju deinstitucionaliziranje. Naime, deinstitucionalizacija se  najvećim dijelom provodi putem projekata i programa Udruga. Njih većinom vode roditelji koji uza svu brigu za dijete, uza svu borbu sa sustavom, još moraju biti stručnjaci za pisanje projekata, računovodstvo, ekonomiju itd.

I tako to ide godinama, da ne kažem desetljećima.

Tako je HRW (HUMAN RIGHTS WATCH) 2010. godine objavio publikaciju: „Kad jednom uđeš, više nikad ne iziđeš“.

U njoj su dali slijedeće ‘ključne’ preporuke Vladi Republike Hrvatske:

• Izraditi plan za deinstitucionalizaciju i prevenciju daljnje institucionalizacije svih osoba s intelektualnim i mentalnim invaliditetom, na temelju vrijednosti jednakosti, samostalnosti i socijalnog uključivanja za osobe s invaliditetom.

• Prestati s izgradnjom novih ustanova, pokretanjem velikih projekata obnove u starim ustanovama i izgradnjom pripremnih domova u ustanovama. Umjesto toga uložiti ta sredstva u povećanje broja mjesta u postojećim službama utemeljenim u zajednici i u stvaranje novih programa za osobe s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom. Da bi se održao životni standard u ustanovama tijekom procesa deinstitucionalizacije, cijena osnovnih popravaka trebala bi biti uključena u operativni proračun svake ustanove.

•Ondje gdje nevladine organizacije, privatni subjekti i lokalne/regionalne vlasti ne razvijaju odgovarajuće neinstitucionalne alternative, stvoriti iz postojećih proračunskih sredstava centralizirane strukture za pružanje usluga utemeljenih u zajednici.

•Stvoriti tijelo prvenstveno sastavljeno od osoba s invaliditetom i drugih stručnjaka koje će nadgledati i ocjenjivati učinkovitost pružanja usluga podrške utemeljenih u zajednici. Ugraditi zaključke toga tijela ubuduće propise vezane za pružanje socijalnih usluga. Osigurati da osobe s invaliditetom, organizacije osoba s invaliditetom, nevladine organizacije koje rade na deinstitucionalizaciji i Ured Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom budu, svi zajedno, uključeni u planiranje deinstitucionalizacije.

•Reformirati zakone koji dopuštaju smještanje osoba u ustanove bez njihova pristanka, tako da svi postupci smještanja podliježu neovisnoj reviziji i nadzoru suda, uz pravo osoba na pravno zastupanje financirano iz državnog proračuna te pravo na ulaganje prigovora na zakonitost pritvaranja.

https://www.hrw.org/sites/default/files/reports/croatia0910crwebwcover_0.pdf?fbclid=IwAR377y7ks-UObgeaLMC-ml_w7VnYy8WeDYoGBDoif7l2Lk1wuCk2LdIevxs

Nakon ovog sumornog i strašnog izvješća tadašnje vodstvo Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi je napravilo „PLAN DEINSTITUCIONALIZACIJE I TRANSFORMACIJE DOMOVA SOCIJALNE SKRBI I DRUGIH PRAVNIH OSOBA KOJE OBAVLJAJU DJELATNOST SOCIJALNE SKRB I U REPUBLICI HRVATSKOJ 2011. – 2016.“

https://mdomsp.gov.hr/UserDocsImages/djeca%20i%20obitelj/plan-DEINSTITUCIJALIZACIJE.pdf?fbclid=IwAR2r22XrSRGnEsVtCzqVjwRRQdS_FLGS2FFgybs33oz-nABI7uXrJxyKm1k

U tom planu predvidjeli su smanjenje broja osoba u institucijama, no nisu donijeli ‘Plan proširenja mreže socijalnih usluga u zajednici’ kojim bi sprječavali institucionalizaciju i omogućili dobru provedbu deinstitucionalizacije.

Uglavnom, njihov je plan bio da smanje broj osoba u institucijama za 1000, tj. s tri tisuće u promatranim institucijama, na dvije tisuće u 2016.

No cijeli je proces se urušio, te je u studenom 2015. objavljen podatak da je u promatranim ustanovama broj osoba 3.182, dakle 182 osobe više nego u 2010 godini. U to vrijeme broj osoba u promatranim ustanovama trebao je biti: 2250. Uz to ovaj proces je financiran najviše sredstvima “Otvorenog društva” uz cijeli niz propusta i lošeg vodjenja.

https://pollitika.com/krah-procesa-deinstitucionalizacije?fbclid=IwAR0TxhRN9mN0zsvkibDWCrr5Lj2Ah9p9kqPbuTIyBLEaJTgWKl1_2CYu3Nc

Odbor za prava osoba s invaliditetom UN-a u travnju 2015 godine je napisao:

„Neovisno življenje i uključenost u zajednicu (čl. 19.)

29. Odbor je zabrinut što nisu sve ustanove, poput manjih privatnih ustanova, Odjela za dugotrajnu skrb u psihijatrijskim ustanovama i udomiteljskih obitelji za odrasle osobe pokriveni planom deinstitucionalizacije. Nadalje je zabrinut da je pravni okvir za usluge osobnog asistenta kojim se omogućava samostalan život u zajednici nepotpun te da su takve usluge na raspolaganju samo ograničenom broju osoba s invaliditetom.

30. Preporuka je Odbora da se u proces deinstitucionalizacije uključe sve ustanove za sve osobe s invaliditetom, kao i udomiteljske obitelji za odrasle osobe s invaliditetom. Odbor preporuča donošenje pravnog okvira kojim se predviđa pravo na usluge osobnog asistenta u zajednici i pokretanje procesa u kojem lokalna zajednica i mainstream usluge postaju dostupne osobama s invaliditetom.“

posi.hr/wp-content/uploads/2018/02/Zaklju%C4%8Dne-primjedbe-i-preporuke-UN-Odbora-o-pravima-osoba-s-invaliditetom.doc?fbclid=IwAR2oBgNqKRoVQ-man7-5yAa1PA1y6XhQndz5_5fAbH7G8vurU47n74e0Kag

Hrvatska je Vlada donijela 2017. godine ‘Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. Godine’ u kojoj nisu predvidjeli nikakve konkretne mjerljive parametre za proces deinstitucionalizacije.

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_04_42_967.html?fbclid=IwAR1v6s6Y8ChcFGseyWS9MooA5_TtQmT5btFT0eSYcnA0G1fg4i7uftOl4lo

Stoga nije čudno da su „Human Rights Watch“, „Inclusion Europe“, „European Network on Independent Living“, „Kuća ljudskih prava Zagreb“ i „Centar za mirovne studije“ u listopadu 2018. uputili dopis premijeru Vlade RH u kojem traže: „Pozivamo Vas da poduzmete korake prema poboljšanju zakona i politika kako bi Hrvatska ispunila svoje obaveze prema Međunarodnoj konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, uključujući i osiguravanje prava svih osoba s invaliditetom na život u zajednici te prava na vlastitu odluku o mjestu i načinu življenja. U skladu s Konvencijom, pozivamo Vas da usvojite vremenski definiran plan kojim bi se postepeno zaustavila uporaba ustanova kao oblika stanovanja za bilo koju osobu s invaliditetom. Bitne odrednice za provedbu ovog plana su stvaranje i provedba sustava potpore u odlučivanju koji poštuje samostalnost, volju i   sklonosti osobe s invaliditetom, poboljšanje i proširivanje samostalnog življenja i podrške u zajednici te posebne mjere usmjerene sprečavanju daljnje institucionalizacije.“

http://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2018/10/Pismo-Predsjedniku-Vlade-RH_prijevod-na-hrvatski-Oct-10.pdf?fbclid=IwAR3v_LQuQlNRQ3Ucdd77_bIJSv9u4pNkmgbA4bJJ7kfDp0MB-Ieg7KLsXfM

I tako ministarstvo 28.12.2018 donosi PLAN DEINSTITUCIONALIZACIJE, TRANSFORMACIJE TE PREVENCIJE INSTITUCIONALIZACIJE 2018.-2020. GODINA

Uradak na ukupno 30 stranica od kojih je 28 stranica analiza, a ‘Mjere i aktivnosti’ zauzimaju tek stranicu i četvrt.

U svim tim mjerama ne postoji niti jedan mjerljivi pokazatelj učinka, dok se aktivnosti svode na odsječke: ‘Izraditi analizu potreba’, ‘Izraditi i donijeti novu mrežu potreba za pružanjem socijalnih usluga’, ‘Izraditi metodološke dokumente’, ‘Izraditi i donijeti pojedinačne planove’, ‘Uskladiti proračunsko planiranje’ itd. Sve to bez i jednog mjerljivog pokazatelja. Ovaj plan donijet je na kraju 2018. Godine, pa obuhvaća i tu godinu. Sve u svemu jednom rječju: jadno!

Kao što vidimo u kontinuitetu od 2010. na dalje ne postoji prava volja da se postupak deinstitucionalizacije, ali i spriječavanja institucionalizacije provede onako kako treba.

Žao mi je što sam vas morao gnjaviti s ovim silnim podacima i linkovima prema raznim dokumentima no potrebno je pokazati i ogoliti politiku u ovom segmentu ljudskih prava na koja se ne obaziru.

Tako smo mi roditelji još više zabrinuti što će biti s našom djecom, obzirom da odgovorni u sustavu koji imaju moć stvoriti okvir, ne čine ništa da bi naša djeca koja su neka već odrasli ljudi i dalje mogli živjeti životom dostojnog čovjeka.

I još jedan podatak. Od 2011. do 2016. broj odraslih osoba s invaliditetom smještenih u institucije smanjio se za 7. Sedam! To je “uspjeh” Hrvatske države. Novi plan potpuno je promašen bez stvarnih mjerljivih rezultata.

Sada je sasvim očito da država nema odgovor na jednostavno pitanje: hoće li moje djete nakon moje smrti imati dostojan život ili će biti ‘strpano’ u neku zatvorenu instituciju s ograničenim kretanjem “Što će biti s mojim djetetom?” Iskreno; ne znam i strah me je odgovora.

Siniša Bosanac

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Must Read

Čerupanje

Nakon što je Antonio Tajani, jedan od čelnika i euro-parlamentaraca Berlusconijeve stranke Forza Italia, u veljači – otvarajući spomen-obilježje u Basovizzi kod Trsta – usklinuo...

PURGER – mitsko biće koje ne postoji

Riječ „Purger“ mi dođe kao neko mitsko biće. Poput čudovišta iz Loch Nessa, Bigfoota ili Yettija. Svi o njemu pričaju, pripovijedaju se razne legende...

Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povjesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko...

Izgubljen slučaj

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više,...

Pupoljak svibanjski

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike...